Fęrsluflokkur: Evrópumįl

Hugleišingar Ķsžręls

Ķ dag var Ice-Save samžykkt og ķ dag įkvaš ég loks aš skrifa mitt fyrsta, langa og eina innlegg um žetta mįl. Oft įšur hef ég reynt aš rita eitthvaš um žetta mįl sem hefur veriš vandręšamįl sem ekki varš komist undan aš leysa į einhvern hįtt, en gengiš frekar illa žar sem skošanir mķnar fyrr ķ sumar sveiflušust til og frį lķkt og margra. Ekki var žaš til bóta aš umręšan var aš mestu af žvķ tagi aš manni bauš viš henni, upphrópanir um föšurlandsvikara og brigsl um landrįš af hįlfu fólks sem spilaši samkvęmt fyrirframgefnum skošunum į rķkistjórn eša samkvęmt möntru flokkslķnu, drekktu nęr allri vitręnni umręšu og į endanum hafa örugglega nįš aš fęla fólk frį aš skoša mįlin eša taka ķgrundaša įkvöršun śt frį öllum žįttum.

Svo mašur tali um svona hvernig žetta hefur litiš śt og žróast frį mķnum sjónarhóli, žį ętla ég aš byrja frį žvķ aš samningurinn kom ķ höfn, samningur sem er ekki upphaf alls ills, heldur eingöngu punktur į žessari vegferš sem hófst meš grįšugum mönnum ķ banka allra landsmanna. Einhvern veginn žį varš mér žaš ljóst aš žegar samninganefndin var farin af staš, aš žetta vęri mįl sem žyrfti aš semja um žvķ erfitt yrši aš fara dómstólaleišina mišaš viš öll óvešurskżin og alkulinu sem rķkti gagnvart Ķslandi į alžjóšavettvangi. Einnig var žaš öruggt aš viš žyrftum aš gangast viš įbyrgšum okkar sem fyrri rįšamenn höfšu gengist viš og meš nokkuš almennum vilja stjórnaržingmanna og aš mig minnir einnig aš einhverju leyti stjórnarandstöšu.

Svo kom samningurinn sem manni varš brįtt ljóst aš var ekki góšur samningur né réttlįtur frekar en margt annaš sem hefur gerst hér. Samninganefndinni höfšu oršiš į mistök meš żmsa žętti, nokkuš sem flestum er ljóst og alltof mörg vafa-atriši voru žarna sem vöktu upp réttmętar spurningar. Aftur į móti blęs mašur į žaš aš žaš hafi veriš gert af įsettu rįši eša af einhverjum undirlęgjuhętti, nefndin var lķkt og nęr žvķ allir ķslenskir stjórnmįlamenn og embęttismenn ķ gegnum tķšina, hįlfgeršir kjįnar ķ samanburši viš erlenda samningsašila, sendir į fund faglęršra hįkarla. Hvort viš hefšum getaš fengiš betri samninga meš öšrum innlendum mannskap er ég ekki viss og hreinlega stórefast um žaš eftir hina stórkostlegu umgjörš sem Sjįlfstęšisflokkurinn hreykti sér af meš 6,7% vöxtum og styttri lįnstķma, og hafši örugglega įhrif į žaš hvernig endanlegur samningur leit śt.

Ķ fyrstu voru višbrögš manns aš žaš ętti aš troša žessum samningi žvert upp ķ boruna į fešgum tveimur ķ teinóttu įsamt bankabjįlfum sķnum, mišstjórnarmanni Sjįlfstęšisflokksins sem finnst žaš žokkafullt aš vera meš slaufu og öšrum žeim sem sįtu ķ bankastjórn, og hafna honum algjörlega. Žaš kęmi nefnilega ekki til greina aš borga skuldir vina Davķšs Oddsonar og vinnumišlunar SUS sem kallast Landsbankinn, hafši stofnaš til. Ešlileg višbrögš byggš į hreinręktašri reiši og tilfinningasemi og ekkert aš žvķ svosem nema kannski aš žessi nišurstaša var fengin įn ķhugunar eša vangaveltna.

Svo fór umręšan meir og meir af staš og žegar eftir smįtķma mašur var byrjašur eingöngu aš lesa žaš sem byrjaši ekki į landrįš, föšurlandsvik, žjóšnķšingar eša „žjóšhollir menn eiga aš rķsa upp gegn svikrįšum KOMMŚNISTA“, žį byrjaši mašur algjörlega aš sveiflast meš og į móti meš hverri góšri grein sem reyndi aš rökstyšja mįl sitt įn gķfuryrša. Mašur lifši algjöra óvissu um allt saman og gat ekki lent į nišurstöšu innra meš sér. Žó sem lengra leiš į umręšur sumarsins varš manni meira og meira ljóst aš undan samningi kęmumst viš ekki og žegar mašur las eša hlżddi į fólk utan hjarta skotgrafa flokkana, fólk sem mašur hafši lęrt af reynslunni aš vęri aš segja hluti af heilindum og hefši nęgilega sżn į hlutina til žess aš meta žį, žį vęri stašan einfaldlega sś aš viš vęrum „damned if we do, damned if we don‘t“ og sterkari lķkur vęri į aš samžykkt samningsins vęri skįrri kosturinn af tveimur hręšilegum į gatnamótum žar sem svartnęttiš rķkti į žeim tveimur leišum sem liggja framundan.

En orš og röksemdir nokkurra ašila eru ekki žaš eina sem fékk mig til žess aš telja samžykkt skįrri kost žvķ ķ svona stórum mįlum sem margt hangir į spżtunni og hlutirnir eru ekki svart-hvķtir, žį veršur mašur aš bakka frį eigin tilfinningasemi stundum og horfa yfir vķgvöllinn svo mašur grķpi ašeins til myndlķkingar, og žį varš manni brįtt ljóst aš žetta var barįtta ķ vonlausri ašstöšu. Herinn stóš einn į vķgvellinum gegn mįttugum, sameinušum andstęšingum fyrrum vina sem töldu sig svikna og hlunnfarna af žessum litla, hrokafulla her og blésu til sóknar gegn honum. Enginn vildi hjįlpa žessum svikurum og žjófum sem nś stóšu ķ forarvaši viš óhagstęš skilyrši sköpuš af žeim sjįlfum meš dyggum stušningi nokkurra hershöfšingja og herdeilda sem höfšu ašstoša viš svikin og žjófnaši frį vinum, herdeilda sem vildu svo ekki bera įbyrgš į eša išrast žess aš birgšar ętlašar til aš framfleyta hernum höfšu einnig horfiš meš ašstoš og/eša heimskupörum žeirra.

Hvaš er til rįša į slķkum vķgvelli? Hvaš ber aš gera? Vališ er mjög einfalt, annaš hvort berjast menn til sķšasta manns gegn ofurefli viš óhagstęšar ašstęšur meš litlum sem engum birgšum sem valda gjörtapi, nokkuš sem getur ekki fariš öšruvķsi meš sundrušum her vegna svika og žjófnaša hershöfšingja, vina žeirra og undirmanna sem hinn almenni hermašur getur ekki sętt sig viš aš fylgja. Hinn möguleikinn ķ stöšunni er aš koma sér ķ burtu af vķgvellinum meš sem minnstum skaša žó hann sé grķšarlegur oršinn, kaupa sér tķma til žess aš sameina herinn į nż, koma honum ķ gegnum žrautagönguna sem bķšur hans, refsa hinum seku, , endurskipuleggja sig, fį barįttuviljann į nż og hefja barįttuna į nż į vķgvelli aš eigin vali. Žó žessi orrusta sé töpuš, žį er ekki strķšiš bśiš.

Hin strategķska hliš var žó ekki žaš eina sem bęttist viš ķ flóru röksemda žvķ sżnin sem mašur sį framundan ķ žjóšhagsspį ASĶ sem į eftir aš birtast, var myrk og žung. Hiš eitraša epli sem arfleifš mannfjandsamlegrar frjįlshyggjutilraunar sem framkvęmd var į žjóšinni, var mjög eitraš og žaš žarf žennan sjö įra frest til aš nį vopnum į nż žvķ žó Damiklesar-sverš Ķsžręlkunar hangi yfir okkur, žį eru sjö įr sem viš höfum von til žess aš hindra aš hann slitni, sjö įr af žvķ aš reyna aš byggja upp žaš sem drepiš hefur veriš: traust, sįtt og viršingu, ekki bara heima fyrir heldur einnig erlendis.

Žar liggur nefnilega eitt af okkur stóru vandamįlum, žaš er aš viš getum ekki eytt kröftum okkar ķ vonlausu barįttu sem Ice-Save er ķ raun mišaš viš nśverandi ašstęšur žvķ traustiš og viršingin utan frį er engin. Ef mašur lķtur śt frį sjónarhóli žeirra erlendu žjóša sem viš kljįumst viš og vilja ekki treysta okkur nema gengiš sé frį samkomulaginu, žį er žetta mjög einfalt: viš erum hrokafull, viš neitušum aš hlusta, viš komum fram af einstöku stęrilęti og höfšum upp stór orš um aš viš borgušum ekki reikninga okkar, viš tókum žįtt ķ svindlinu og svikunum. Jį, viš tókum žįtt utan frį séš žvķ flestum er žaš ljóst ekki bara hér, heldur erlendis aš stjórnvöld voru viljandi meš ķ aš halda blekkingunni įfram og skapa ašstęšur fyrir stęrstu svikamyllu sem sést hefur veriš, hvort sem žaš voru rįšherrar, žingmenn, Fjįrmįlaeftirlitiš og Sešlabankinn meš forystu eins af arkitektum hrunsins og viljugs velgjöršarmanns žeirra sem hreinsušu fé frį breskum og hollenskum einstaklinga, lķknarfélaga, spķtala, sveitarfélaga og m.a.s. Scotland Yard. Jį, Scotland Yard, Ķslendingar ręndu Scotland Yard, geri ašrir betur. Er žaš furša žó allir séu fślir śt ķ okkur?

Viš erum vonda fólkiš ķ augum heimsins og žaš breytist ekki meš žvķ aš segja ķ hrokafullum tón:"Nei, viš borgum ekki." Ef mašur skrifar upp į įbyrgš fyrir einhverja, žį losnar mašur ekkert undan įbyrgšinni žó viškomandi stingi af frį skuldunum. Slķkt vita allir sem gerast įbyrgšarmenn į lįnum eša öšru slķku, innheimtu-ašilinn horfir bara žegjandi į žig  meš vorkunnarsvip yfir hrokafullri fįviskunni og segir svo:"Borgašu annars hjólum viš ķ žig af fullri hörku.. Réttlįtt? Nei. Sanngjarnt? Nei. En ef viš viljum semja og lįtum af hroka og afneitun į įbyrgš, žį eru frekari lķkur į aš okkur takist aš fella nišur hluta af skuldinni eša getum nįš einhverju fé til baka frį hinum įbyrgšarlausa meš jafnvel ašstoš innheimtumannsins.

Fleira gęti ég tżnt til og ekki er žaš fallegt žvķ efnahagslķfiš er aš košna nišur, innan śr bönkunum heyrir mašur aš fyrirtęki séu aš fara yfirrum vegna žess aš žaš er ekkert hęgt aš gera, įkvöršunarfęlni žar og vantraust erlendis frį hefur haft žau įhrif aš sumir žurfa aš stašgreiša eša greiša fyrirfram fyrir naušsynlegar vörur eša varahluti, nokkuš sem gerir enn erfišara fyrir sum fyrirtęki til aš starfa ešlilega. Samfélagiš var nefnilega sett į pįsu og atvinnulķfiš lįtiš ganga fyrir gufunum ķ bensķntanknum į mešan lżšskrum, oršalagspęlingar og langdregiš oršaska hefur gengiš fyrir.  Til allrar hamingju žó var žessi orkunżting ekki alveg til einskins žvķ žetta skilaši fyrirvörum sem gefur allavega einhverja glętu ķ žetta hvort sem žaš var fengiš fram meš lżšskrumi žeirra sem hugsa um hag sinna flokka ofar öllu eša barįttu žeirra sem stóšu heilir fyrir utan leikskólann į Austurvelli og heimtušu aš reynt yrši aš breyta žessu svo skašinn yrši lįgmarkašur. Stjórnin hlustaši allavega, žingiš gat ekki annaš en žoraš aš reyna aš nį lendingu og örugglega einhver góšur hluti gerši sér grein fyrir žvķ aš lenda varš einhverri sįtt, žaš varš aš vinna saman

Žegar allt žetta er haft ķ huga og fyrirvara voru komnir ķ höfn, žį gat ég sem almennur borgari ekki lengur barmaš mér, haldiš įfram afneitun eša žrjósku. Ég verš žvķ aš greiša žessu atkvęši mitt meš óbragš ķ kjaftinum og vona hiš besta en ég set lķka fyrirvara į žetta allt. Ég hef nefnilega lķka sem almenningur, lķka sem borgari og lķka sem Ķslendingur, įkvešnar kröfur bęši til žings og framtķšar.

Ég set žvķ eftirfarandi fyrirvara til sjö įra en aš žeim loknum, žį mun ég vera annašhvort fluttur śr landi eša bśiinn aš įkveša aš ég vilji tilheyra žessu žjóšfélagi lengur. Žessir fyrirvarar eru svo hljóšandi:

Ég krefst žess aš stjórnvöld geri allt į žessum sjö įrum til žess aš fį IceSave-samningi breytt, reyni aš bęta įlit umheimsins į okkur og leggi allt ķ sölurnar til aš lįgmarka skašann af žessum samning.

Ég krefst žess aš stjórnvöld geri hvaš sem žau geta til aš ganga ekki nęrri velferšarkerfinu, verndi aušlindir og žjóšareigur framar öllu gegn innlendum og erlendum fjįrglęframönnum og öšrum sem įsęlast eigur okkar og vilja eignast žęr į bruna-śtsölu meš bellibrögšum og ašstošar AGS.

Ég krefst žess aš žaš verši lżst yfir algjöru strķši gegn žeim sem sviku okkur og komu okkur ķ žessa stöšu. Enginn miskunn, enginn fagurgali, enginn teknķsk lagaflękja į aš hindra aš réttlęti į einhvern hįtt nįi fram aš ganga.

Ég krefst žess aš haršar verši gengiš aš žeim sem hafa sóaš gķfurlega magni fjįr, žeim sem hafa ótępilega fariš rįnshendi um bankanna ķ formi ofurlįna og stóreignamönnum sem hafa sölsaš undir sig fé meš vafasömum hętti, en aš almenningi sem hefur žaš eitt til sakar unniš aš hafa asnast til aš fęšast inn ķ samfélag sišlausrar frjįlshyggju og spilltrar stjórnmįla sem fyrirlitiš hafa almenninga hingaš til.

Ég krefst žess og tel žaš algjört skilyrši, aš hér verši myndaš nżr samfélagssįttmįli eša hiš „Nżja Ķsland“ og žaš verši ekki andvana fętt eša kęft ķ žinghśsinu eftir aš róast ķ samfélaginu. Žaš skal verša stjórnlagažing, žaš skal verša nż stjórnarskrį skrifuš af almenningi og fyrir žjóšina alla.

Ég krefst žess aš žingmenn, rįšherrar og stjórnsżslan öll verši lįtin gangast undir strangar sišareglur sem hafi hagsmuni almennings aš leišarljósi og aš Alžingi verši ekki lengur skśffufyrirtęki valdaętta, višskiptablokka, aušmanna eša Višskiptarįšs heldur Alžingi verši fyrir alla borgara landsins.

Ég krefst žess aš žaš verši tryggt meš lögum aš sišferši verši lįtiš rķkja ķ višskiptum og žrengt verši aš žvķ frelsi sem orsakaši hruniš, frelsinu til aš mega vera sišblindur og iška slķkt ķ višskiptum og hörš višurlög verši sett vš brotum žar.

Og aš lokum krefst ég žess, aš hér rķsi upp réttlįtt samfélag,  gott samfélag sem ég get viljaš bśaš ķ, samfélag žar sem mašur getur horft framan ķ spegilinn og sagt:“Ég žraukaši, ég baršist og ég uppskar samfélag vonar, viršingar og sįttar öllum til handa.“ Ef žaš gengur eftir og žetta haft aš leišarljósi, žį er ég tilbśinn til žess aš žrauka žorrann. Ef ekki žį er bara eitt sem hęgt er aš segja:

„Guš blessi Ķsland, ég er farinn!“


mbl.is Icesave-frumvarp samžykkt
Tilkynna um óvišeigandi tengingu viš frétt

Um bloggiš

AK-72

Höfundur

AK-72
AK-72
Með óþrjótandi áhuga á kvikmyndum, sögu og stjórnmálum.Telur sig hafa fullt frelsi til að hrósa og gagnrýna hvern sem er og hvenær sem er.
Sept. 2017
S M Ž M F F L
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Nżjustu myndir

  • ...1212_913482
  • ...ner1_568492
  • ...rad-banner1
  • Screenshot

Heimsóknir

Flettingar

  • Ķ dag (22.9.): 0
  • Sl. sólarhring: 0
  • Sl. viku: 1
  • Frį upphafi: 121308

Annaš

  • Innlit ķ dag: 0
  • Innlit sl. viku: 1
  • Gestir ķ dag: 0
  • IP-tölur ķ dag: 0

Uppfęrt į 3 mķn. fresti.
Skżringar

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband